1049 Views

Probijanje barijera ka tečnom govoru engleskog jezika

Ovonedeljno pitanje: Mnoga djeca čitav život uče engleski jezik, ali ga ipak ne govore tečno. Kako im Helen Doron metodologija može pomoći?

Helen odgovara:

Činjenica je, da je najveća želja svakog roditelja da sve najbolje što može, pruži svom djetetu. Ne samo da je moguće izlaganje djeteta drugom jeziku u najranijem uzrastu, već je i dokazano da pozitivno utiče na razvoj mozga djeteta. Naše tridesetogodišnje iskustvo je podržano rezultatima istraživanja na ovu temu. Najčešći slučaj je da djeca počinju da uče engleski jezik u školi. Počinju sa učenjem čitanja i pisanja, a s obzirom na veličinu odjeljenja, skoro da i nemaju priliku da vježbaju govorni jezik, odnosno komunikaciju. Često im se neko obraća, ali nisu dužni da odgovore. Ponekad čitanje i pisanje imaju primat nad govornim jezikom.

Nerijetko se roditelji odlučuju za privatne časove. Najverovatnije je da će dijete usvojiti jezik i posjedovati izvjestan nivo znanja govornog jezika, ali dijete ipak neće imati toliko koristi koliko ima od dokazane metodologije pomoću koje će sigurno progovoriti drugi jezik.

Helen Doron metodologija obuhvata četiri osnovna principa koji sačinjavaju sposobnost govora. Iskustvo je pokazalo da učenje u malim grupama, pozadinsko slušanje, pozitivan podsticaj i igranje čine da se jezik uči bez i malo muke.

Učenje jezika zahteva kontekst

Djeci je potreban kontekst u kome bi se govorno izražavali. Kako bi se učenje jezika razvijalo, okruženje u kome se ono odigrava mora biti pogodno, dobro struktuirano i mora pružati podršku učesnicima. Mnoga dvojezična djeca ne odgovaraju roditelju koji govori engleski jezik na engleskom, već koriste maternji jezik.

Postavlja se pitanje, zbog čega dijete koje razumije roditelja koji mu se obraća na engleskom jeziku ima potrebu da koristi maternji jezik?

Odgovor je da jezik mora da se uči u lingvističkom i društvenom kontekstu, a najbolje se nauči u prirodnom obliku, kroz diskusije, razgovora i priče.

Na našim časovima engleskog jezika mi stvaramo kontekst. Prema našoj metodi djeca već od tri mjeseca mogu da počnu sa učenjem jezika koje se odvija u izuzetno zabavnim i grupama od četvoro do osmoro dece. Djeca imaju koristi od međusobne interakcije, dok sa druge strane dobijaju individualnu pažnju nastavnika. Nastavnik ih čuje kako govore i odgovara im. Osmišljamo igrice u kojima djeca moraju da koriste engleski jezik kako bi dobili ono što žele. Kako bi učestvovali u igricama i aktivnostima, takođe moraju da koriste engleski jezik. Naravno, struktura odgovora zavisi od uzrasta djeteta.

Ukoliko su veoma mali, uzrasta na primjer 2 godine, nećemo zahtijevati da govore, ali ukoliko su uzrasta od 4,5, ili 6 godina koristimo one igrice koje će ih ohrabriti da komuniciraju. Nikada ih ne izdvajamo da ne bismo vršili pritisak na njih. Obraćanje – ,,Ti! Odgovori!” nikako se ne praktikuje na našim časovima. Nikada ne upiremo prstom u djecu i zahtevamo da nam odgovore, jer takav odnos može uznemiriti ili čak uplašiti djecu.

Kada se igraju, djeca nisu ni svjesna da uče. Način na koji predstavljamo jezik djeci kroz igre i aktivnosti ih ohrabruje da govore. Engleski postaje zabavan! Dva faktora koja čine učenje jezika prema našoj metodi spontanim su igrice i pozitivni podsticaj.

hd 1

Učenje bez imalo muke kroz zabavu i igre

Ne očekujemo od djece da progovore prije prve godine, ali uglavnom negdje oko tog uzrasta počnu da izgovaraju riječi i fraze. Do uzrasta od godinu i po do dvije godine očekujemo od njih da ponove ono što su čuli ili čak da spontano govore na časovima.

Djeca su pažljiva i kreativna, ona ne koriste maternji jezik jer im je za komunikaciju dovoljno da ponove ono što su čuli i naravno,razumjeli na času. Analiziraju ono što čuju i sami stvaraju nove rečenice. Ovakve reakcije su očekivane i u skladu su sa konceptom časa zasnovanom na igrama i aktivnostima na engleskom jeziku. Ne radi se samo o pukom ponavljanju onoga što su čuli. Nije poenta da nastavnik kaže:,,The cat is here”, a zatim da djeca ponove: ,,The cat is here”. Ne, djeca moraju da vide i da razumiju situaciju i da kažu šta je u pitanju. Riječi su im poznate, strukture su im poznate, tako da bez razmišljanja, sa velikom lakoćom govore, baš zato što je u pitanju igra.

Male grupe u kojima uče, pozitivan podsticaj i učenje kroz zabavu su tri od četiri elementa naše, dokazane, metodologije.

1050 Views

Probijanje barijera ka tečnom govoru engleskog jezika

Ovonedeljno pitanje: Mnoga djeca čitav život uče engleski jezik, ali ga ipak ne govore tečno. Kako im Helen Doron metodologija može pomoći?

Helen odgovara:

Činjenica je, da je najveća želja svakog roditelja da sve najbolje što može, pruži svom djetetu. Ne samo da je moguće izlaganje djeteta drugom jeziku u najranijem uzrastu, već je i dokazano da pozitivno utiče na razvoj mozga djeteta. Naše tridesetogodišnje iskustvo je podržano rezultatima istraživanja na ovu temu. Najčešći slučaj je da djeca počinju da uče engleski jezik u školi. Počinju sa učenjem čitanja i pisanja, a s obzirom na veličinu odjeljenja, skoro da i nemaju priliku da vježbaju govorni jezik, odnosno komunikaciju. Često im se neko obraća, ali nisu dužni da odgovore. Ponekad čitanje i pisanje imaju primat nad govornim jezikom.

Nerijetko se roditelji odlučuju za privatne časove. Najverovatnije je da će dijete usvojiti jezik i posjedovati izvjestan nivo znanja govornog jezika, ali dijete ipak neće imati toliko koristi koliko ima od dokazane metodologije pomoću koje će sigurno progovoriti drugi jezik.

Helen Doron metodologija obuhvata četiri osnovna principa koji sačinjavaju sposobnost govora. Iskustvo je pokazalo da učenje u malim grupama, pozadinsko slušanje, pozitivan podsticaj i igranje čine da se jezik uči bez i malo muke.

Učenje jezika zahteva kontekst

Djeci je potreban kontekst u kome bi se govorno izražavali. Kako bi se učenje jezika razvijalo, okruženje u kome se ono odigrava mora biti pogodno, dobro struktuirano i mora pružati podršku učesnicima. Mnoga dvojezična djeca ne odgovaraju roditelju koji govori engleski jezik na engleskom, već koriste maternji jezik.

Postavlja se pitanje, zbog čega dijete koje razumije roditelja koji mu se obraća na engleskom jeziku ima potrebu da koristi maternji jezik?

Odgovor je da jezik mora da se uči u lingvističkom i društvenom kontekstu, a najbolje se nauči u prirodnom obliku, kroz diskusije, razgovora i priče.

Na našim časovima engleskog jezika mi stvaramo kontekst. Prema našoj metodi djeca već od tri mjeseca mogu da počnu sa učenjem jezika koje se odvija u izuzetno zabavnim i grupama od četvoro do osmoro dece. Djeca imaju koristi od međusobne interakcije, dok sa druge strane dobijaju individualnu pažnju nastavnika. Nastavnik ih čuje kako govore i odgovara im. Osmišljamo igrice u kojima djeca moraju da koriste engleski jezik kako bi dobili ono što žele. Kako bi učestvovali u igricama i aktivnostima, takođe moraju da koriste engleski jezik. Naravno, struktura odgovora zavisi od uzrasta djeteta.

Ukoliko su veoma mali, uzrasta na primjer 2 godine, nećemo zahtijevati da govore, ali ukoliko su uzrasta od 4,5, ili 6 godina koristimo one igrice koje će ih ohrabriti da komuniciraju. Nikada ih ne izdvajamo da ne bismo vršili pritisak na njih. Obraćanje – ,,Ti! Odgovori!” nikako se ne praktikuje na našim časovima. Nikada ne upiremo prstom u djecu i zahtevamo da nam odgovore, jer takav odnos može uznemiriti ili čak uplašiti djecu.

Kada se igraju, djeca nisu ni svjesna da uče. Način na koji predstavljamo jezik djeci kroz igre i aktivnosti ih ohrabruje da govore. Engleski postaje zabavan! Dva faktora koja čine učenje jezika prema našoj metodi spontanim su igrice i pozitivni podsticaj.

hd 1

Učenje bez imalo muke kroz zabavu i igre

Ne očekujemo od djece da progovore prije prve godine, ali uglavnom negdje oko tog uzrasta počnu da izgovaraju riječi i fraze. Do uzrasta od godinu i po do dvije godine očekujemo od njih da ponove ono što su čuli ili čak da spontano govore na časovima.

Djeca su pažljiva i kreativna, ona ne koriste maternji jezik jer im je za komunikaciju dovoljno da ponove ono što su čuli i naravno,razumjeli na času. Analiziraju ono što čuju i sami stvaraju nove rečenice. Ovakve reakcije su očekivane i u skladu su sa konceptom časa zasnovanom na igrama i aktivnostima na engleskom jeziku. Ne radi se samo o pukom ponavljanju onoga što su čuli. Nije poenta da nastavnik kaže:,,The cat is here”, a zatim da djeca ponove: ,,The cat is here”. Ne, djeca moraju da vide i da razumiju situaciju i da kažu šta je u pitanju. Riječi su im poznate, strukture su im poznate, tako da bez razmišljanja, sa velikom lakoćom govore, baš zato što je u pitanju igra.

Male grupe u kojima uče, pozitivan podsticaj i učenje kroz zabavu su tri od četiri elementa naše, dokazane, metodologije.